Archive for 'Spisak'


(for English version please click on UK flag in top right of this post)

Контролер за лемилицу је најзад готов тј. “Soldering Iron Driver” пројекат је најзад стигао у фазу “мени ради”, па да на брзину резимирамо шта се и како дешавало везано за овај пројекат.

Генерација 1 овог пројекта је био PIC16F690 микроконтролер залемљен на прото плочицу са рупама, на њега је био жичкама везан један 1602 карактер дисплеј, 2 дугмета (плус и минус, ако стиснете оба истовремено то је био “ок”) и један операциони појачивач који је појачавао напон који је стизао са делитеља напона који су чинили сензор гордак лемилице (купљене на бувљаку у Панчеву) и 10 килоома отпорник. Идеја је била да имам још једну лемилицу уз моју главну лемилицу када ми затреба да радим са два различита врха па је у гордак дршци био обичан шрафцигер врх док је у главној лемној станици чучао БЦ врх. Програм у микроконтролеру је био врло прост, на дисплеју су писале вредности у релативним јединицама, тј. писала је вредност између 0 и 1023 што су могуће вредности на аналогно дигиталном конвертору. Није постојала конверзија те вредности у степене Целзијуса што лемилицу уопште није чинило мање употребљивом; ја сам знао да за нормалан рад са 1206 и 0805 компонентама треба да држим лемилицу на 620 “јединица” и нисам имао појма која је то температура али је лемилица радила супер. Такође управљање грејачем није користило никакву напредну ПИД контролу већ сам користио најједноставнији систем термостата са хистерезисом, те се грејач гасио када достигне задату вредност а палио када се охлади за хистерезис више од задате вредности.

Generation 1

Generation 1


У некој причи са неким људима, неки “геније” ми је рекао да ове дршке (HAKKO клонови)за сензор имају термопар и да сам ја требао то да читам као термопар а не да правим разделник напона и ја сам, без икакве провере (комплетна будала) у то поверовао и кренуо да правим нови пројекат са читачем термопара. Тако настаје генерација 2 овог пројекта.

Генерација 2 овог пројекта је започела са једном лошом претпоставком (да HAKKO клонови имају термопар за сензор) али и са једном добром одлуком. Решио сам да логујем пројекат како дотични расте и развија се. Форум “опасни прототипови” се у том тренутку чинио као одлично место за тако нешто. Интернационална посета, људи са искуством који за разлику од људи на домаћим форумима не прежу од тога да знање поделе са другима, и отвореност “опасних” је деловала много боље него да сам пројекат кренуо да логујем овде на блогу или на неком локалном форуму. Имао сам идеју да то можда урадим на једном другом форуму који такође посећујем али сам се ипак одлучио за “опасне прототипове”.


Generation 2

SID Generation 2


Шема и плочица за генерацију 2 су биле врло брзо готове, а ја сам гербер фајлове послао на израду још пре него сам испробао да ли то све ради “на столу”. То ми је први пут да сам тако нешто урадио слепо верујући да ће то да ради. Неке делове те шеме сам ја испробао “на столу”, тј. испробао сам како ми ради аналогни део са правим термопаром, али ми није пало на памет да окачим на њега праву лемилицу… Када су плочице стигле из фабрике, и када сам их саставио, полемио, окачио ову гордак лемилицу … десило се чудо … ништа није радило … после 10мин дебагирања схватио сам да сам у старту када сам правио генерацију 1 био потпуно у праву и да је сензор на гордаку као и на осталим HAKKO клоновима РТД односно ПТЦ (отпорник са позитивним температурним коефицијентом). Набуџио сам на улазу у аналогни део уместо термопара напонски делиоц између 10 килооома и гордак сензора и то је “некако радило” али је на жалост сензор имао “много шума”.


PTC garbage when reading with voltage divider and amplifier

PTC garbage when reading with voltage divider and amplifier


Ја сам пробао да исфилтрирам то у апликацији и то је донекле успело али ипак није било решење којим сам ја хтео да се задовољим.


PTC garbage with software filtering

PTC garbage with software filtering

PTC garbage with software filtering

PTC garbage with software filtering


Квалитетно читање овог сензора захтева извор константне струје а не напонски делитељ.


PTC raw data reading with 1mA constant current

PTC raw data reading with 1mA constant current


Да би спасао пропали пројекат (имао сам 10 плочица), решио сам да погледам и неке друге јефтине дршке које су ми доступне и дошао до Соломон дршки. Соломон има термопар типа К сензор и идеалан је за генерацију 2. Брзо сам добавио једну Соломон дршку и закачио је на СИД Генерација 2 и све је прорадило савршено.


SID Generation 2

SID Generation 2


Генерација 2 је у старту користила исти PIC16F690 са истим системом који симулира механички термостат. Како је у флешу било још места решио сам да пробам да угурам некако ПИД контролу у овог малца. Реорганизација апликације, пребацивање табела и стрингова из флеша у еепром и још пар трикова су ми омогућиле да имплементирам комплетну ПИД контролу грејања лемилице.


PID on SID generation 2 (solomon iron)

PID on SID generation 2 (solomon iron)

PID on SID generation 2 (solomon iron)

PID on SID generation 2 (solomon iron)


Генерација 2 је имала још један озбиљан проблем у дизајну. 7805 које је планиран да обезбеди 5 волти за рад микроконтролера и околине није био у стању да се избори (ни са огромним активним хладњаком) са улазних 35 волти и после пар секунди се гасио од прегрејавања. Решење је било екстерни ДЦ:ДЦ претварач на засебној плочици који је онда везиван уместо 7805. Ово је иначе био мој први сусрет са самоградњом ДЦДЦ претварача и ту су ми доста помогли колеге са форума као и колега из Београда који ми је и направио један ДЦДЦ да забодем директ у плочку уместо 7805.

Како ми се HAKKO дршке ипак више свиђају од Соломон дршки, и како за HAKKO дршке имам много више врхова ја сам и даље хтео да имам добру лемну станицу која ради ок са HAKKO лемилицама тако да сам се решио да ипак направим нову шему која ће да реши све ове проблеме.

Генерација 3 настаје као наставак генерације 2 и логује се у истом треду на “опасним прототиповима”. Овај пут сам, уместо да трчим пред руду мало више размислио о свему и консултовао се са колегама. Иан Леснет, власник “опасних” је имао идеју да нова генерација буде на чипу који има УСБ како би било олакшано дебагирање и како се лакше на плочу може послати нова верзија програма. Ја сам погледао шта имам по фиокама и одлучио сам се за PIC18F2550. Овај, врло популаран микроконтролер, постоји у DIP кућишту што је згодно за тестирање, релативно је јефтин, има одличан аналогно дигитални конвертер (постоји и 18f2553 верзија са још бољим конвертером а која је пин компатибилна), има усб, има УАРТ порт и има довољно пинова за све додатне функције које сам хтео да додам. Генерација 3 је испробана на столу пре него је послата на израду али при самом дизајнирању плочице се није превише водило рачуна о изгледу.


SID-3.1.4 - 3dfront

SID-3.1.4 - 3dfront

sid-3.1.4 - 3dback

sid-3.1.4 - 3dback

SID Generation 3

SID Generation 3


Ја сам плочицу издизајнирао “за себе” тј неки делови су стављени у 0805 или SOIC паковању зато што сам то имао по фиокама, неки су “PTH/DIP” зато што сам опет то имао по фиокама. Већи део плочице је изрутиран “ногом” а остатак ауто рутером… Све то наравно ради али “није идеално” што ме и није претерано тангирало када су плочице стигле и када је све прорадило из прве. И HAKKO 907ESD и Gordak 907 и Solomon HQ30 и Weller PES51.. све шљака из прве. Не изгледа лепо, ал шљака :D


SID Generation 3, HAKKO iron, monitoring of temperatures during soldering

SID Generation 3, HAKKO iron, monitoring of temperatures during soldering


DangerousPrototypes верзија је настајала паралелно са генерацијом 3. Иану се од старта свидела идеја те је Филипу Дулићу (Arakis), младом студенту из Београда, запосленом у DangerousPrototypes, дао да ради на DangerousPrototypes верзији СИД-а који би био у верзији лакој за састављање почетницима са лошим лемилицама. Једна од идеја је, ако имаш лошу лемилицу, узмеш СИД и да можеш да га саставиш том лошом лемилицом да би направио бољу. Филип је одрадио то све у Eagle програму за цртање шема и плочица и успео да смести цео пројекат на 8*8цм плочицу и нема ниједну SMD компоненту. Плоча је изрутирана перфектно, одлично су раздвојене 3 целине (снага, аналогни и дигитални део), изгледа одлично. Шема је 90% иста као Генерација 3 осим што је избачен део са Генерације 3 који је давао могућност да се грејач вози DC сигналом преко FET-а. Ова верзија је такође доступна на истом форуму. Ја очекујем да ће се ускоро ове плочице наћи у продаји код “опасних” (ја немам ништа са тим / од тога тако да ће те уређаје подржавати “опасни” а не ја, ја ћу наравно увек помоћи колико год имам времена и знања).


SID - DP (trough hole) Version

SID - DP (trough hole) Version

SID - DP (trough hole) Version

SID - DP (trough hole) Version

PACE ST-50 – review


PACE ST50

PACE ST50


Писах о томе како сам купио PACE ST50 лемну станицу. Сада сам најзад ухватио слободан моменат да је “стварно” и пробам. Елем, јуче су стигле са израде штампане плочице за Soldering iron Driver пројекат те је састављање дотичне плочке идеалан тест за ову нову “паметну” лемну станицу.

Прва ствар коју сам приметио је да од гомиле врхова које имам за 0508 елементе (отпорнике и кондезаторе) најбоље ради врх: 1126-0632-P1 (0.047 chisel) док је за SOIC паковање најбољи: 1124-0035-P1 (Angled MiniWave 2.4mm). То су отприлике једина 2 врха која ми стварно требају. Додуше било би згодно видети који врх би најбоље радио са PTH (DIP, DO41..) елементима посто је овај 0.047 chisel ипак мали но мени је и он завршио посао за ових неколико PTH елемената који постоје на плочи. За 0805 и SOIC елементе идеална температура за лемљење је била 265°C док сам PTH елементе лемио са 310°C. Могуће да је виша температура за ове била неопходна зато што је врх од 0.047″ (1.2mm) премали.

Оно што ми је правило екстра проблем при лемљењу је ова екстра скупа (преко 100 евра) TD-100 дршка. Супер је што су ту дршку дизанирали хирурзи и што је кабл отпоран на температуру и што она лепо лежи у руци – ГОВНО СЕ ГРЕЈЕ НЕНОРМАЛНО. После 10 минута лемљења на 310°C део дршке где вам додђу прсти је на преко 50-60°C, после 20так минута је држање лемилице страшно непријатно, тј пече по прстима, да не може да се ради. Ја сам уз ову дршку купио и неке специјалне сунђере који се навлаче на њу а који служе за маркирање дршки (као да не помешаш ако имаш разне дршке која је за шта) и који ће можда решити овај проблем додатном изолацијом између мојих прстију и саме дршке, али проблем је што када се навуче тај сунђер онда дршка не може да седне у држач за дршку… наравно то на сајту нигде не пише, али интересантно, продаје се и замена за држач за дршку исто у боји у који тај сунђер ваљда може онда лепо да чучне. Проблем је наравно што то не продаје заступник у Србији тако да сад опет иде цела процедура наручивања тога из Америке. Ово је страшан проблем, у поређењу са мојом HAKKO 907E дршком од 13$ која се и после 8 сати рада не загреје, ово је чиста срамота, притом то парче пластике са конектором и мало кабла кошта преко 100 евра!!! (само дршка, без станице, врхова …)

Даље да се концентришемо на ствари које “не раде како сам мислио”.. приметио сам да “auto set-back” функција не ради ни близу како се мени учинило да ради када сам први пут пробао станицу. О чему је реч, ја сам претпоставио (и први пут експериментално потврдио) да станица препознаје када се леми и сама ресетује систем који пали ову функцију. Када сам то тестирао лемио сам пар диода и пар пута притиснуо лемилицу на влажни сунђер. Када сам лемио овај контролер, прво сам кренуо од SMD делова (0805 и SOIC), и “auto set-back” ми се нон стоп палио у пола рада, дакле станица није била у стању да препозна да ја “радим” док сам лемио SMD. Када сам после прешао на PTH чини ми се да је станица препознавала то како треба али више ни у шста нисам сигуран. Све у свему, ја сам пребацио сада дотичну функцију са 10 минута на 60 минута, па ми једном у сат времена није проблем да пипнем црвени тастер ако се она баци на спавање. На жалост то прилично убија поенту целе функције и своди је на то да ако одем да спавам а лемица остане упаљена да ће се сама угасити, ништа друго.

Имао сам чудан проблем са врховима, врхови брзо добију црне тачке по себи које се не скидају сунђером и ту се калај више не хвата лепо. Понашају се као страшне кинеске копије лоших врхова. Додуше само сам тај проблем имао са два “шрафцигер” врха, док се сва срећа овај MiniWave одлично снашао. При томе користим релативно квалитетан тинол од 0.5mm 60/40 који ми никад није правио проблеме са HAKKO врховима.

Да не буде све негативно, систем за брзу измену врхова функционише савршено, врло је згодан посебно ако прелазите са SOIC на 0805 на PTH. Замена врха траје буквално 2 секунде. Овај MiniWave врх је ЧУДО!!! Ја сам користио HAKKO зарезане врхове (900M-T-3C и екипа) и они јесу одлични, али сви који покушавају да кажу како раде исто добро као MiniWave врх очигледно никад нису пробали MiniWave врх. Ствар ради безобразно добро. То је апсолутни разлог зашто ми није жао што сам спуцао оволике паре у лемну станицу.

Још једна интересантна ствар за знати је брзина. Врхови се загреју на радну температуру после пар секунди, дакле буквално, упалите лемилицу и после 10 секунди радите, у поређењу са свим осталим лемилицама које сам ја користио то је огромна разлика.

Закључак, за хоби, PACE ST50 је чисто бацање пара! Купите Weller са PES51 дршком (за ту дршку постоји MiniWave врх, изгледа је Weller платио лиценцу) или купите само PES51 и направите мој драјвер те њиме управљајте својом дршком, куповина овакве станице тешко да има смисла за кућну радионицу.

SOLOMON SL10 SL20 SL30 HQ10 HQ30

Moj kontroler za lemilicu ume da radi sa 2 vrste lemilica. Sa onima koje imaju senzor u obliku K-tip termopara i onima koje imaju PTC senzor. Solomon lemilice imaju K-tip termopar koji daje mogućnost čitanja temperature grejača.

Solomon je jedan od najvećih OEM proizvođača lemne opreme. U svetu se prodaje pod razlicitim imenima (Nedis, Elanco, Tenma …) a u Srbiji se da kupiti u Kelco-u. Kelco drži i GREJAČ HQ20/30 i GREJAČ SL10-30S, pritom je HQ nova verzija lemilice koju preporučujem dok je SL stara verzija koja koristi stare vrhove i nije bas neki kvalitet. Stare SL lemilice koriste bakarni vrh malog termalnog kapaciteta koji se “zabada” u lemilicu. Nove HQ lemilice koriste vrh koji se “navlači” na grejač, i koji je dosta većeg termalnog kapaciteta te ne gubi temperaturu tako lako. Lemilica se, i ako iste snage, mnogo brže greje zbog boljeg kontakta između vrha i grejača. Konektor na obe vrste lemilica je isti, DIN5 muski se nalazi sa strane lemilice a pinout je ovakav:

Solomon soldering iron pinout

Solomon soldering iron pinout

ESD pin preko 1M (megaom) otpornika vežite na uzemljenje.
Grejač je 48W predviđen da radi sa 24VAC.
Senzor je klasičan Ktip termopar.

Lemilica (HQ verzija) rastavljena izgleda ovako:

SOLOMON HQ

SOLOMON HQ

Ovako isgleda SL verzija (koju NE PREPORUCUJEM, lemilicu rastavio i slikao kolega Odin, slika skinuta odavde):

Solomon SL-10

Solomon SL-10 (ne preporucujem)

Tags: , , , , ,

Lemilica i PID

Kontroler za lemilicu je projekat započet pre nekoliko godina… no došlo je vreme da se isti dovede kraju :). Osnovni problem sa bazičnom aplikacijom dotičnog kontrolera je to što je za mozak istog odabran PIC16F690 koji ne može da se pohvali sa velikom količinom flash-a. Taj pic je odabran zato što sam ja pre nekog vremena naručio (slučajno, hteo sam samo 10) 100 komada pa sam onda dotične piconje trošio gde god su mogli da stanu :).

Elem, osnovni firmware je temperaturu kontrolisao na isti način na koji to radi klasičan termostat. Dakle gasio je grejač kada temperatura dostigne željenu vrednost i palio ga kada temperatura padne ispod vrednosti određene histerezisom i željenom vrednošću. “Problem” koji se javlja pri takvoj kontroli, a koji ima i originalni analogni drajver za lemilicu je u tome što i po isključivanju grejača isti nastavlja da zagreva vrh te lemilica osciluje izmedju donje vrednosti odredjene sa željenom vrednošću umanjenom za histerezis i gornje vrednosti koja zavisi od karakteristika lemilice, okoline u kojoj se nalazi i snage samog grejača (u slučaju Solomon HQ-20/30 lemilice gornja vrednost je oko 30C iznad željene). Ta oscilacija se ne primećuje toliko u radu (bez problema se lemi i sa 300C i 350C u većini slučajeva) ali sam ja ipak odlučio da je red da se lemilica kontroliše malo ozbiljnije te da se te oscilacije dovedu na minimum.

Da bi uglavio PID rutinu u firmware nesto je moralo da leti napolje tako da sam morao da izbacim mogućnost selektovanja tipa lemilice (sa termoparom ili sa ptc-om) te se sada ta odluka vrši u samom firmware-u i generise se poseban HEX za lemilice sa termoparom i za lemilice sa ptc-om. Dalje, meni za podesavanje setovanja je isto morao da leti tako da je ostala samo mogucnost podesavanja inicijalne temperature i to je sve, svi parametri rada (PID koeficijenti, slope/offset za PTC etc etc) se upisuju u HEX odnosno mogu da se upisu direktno u eeprom.

Ono sto se ispostavilo zanimljivo je da se sve 4 lemilice okacene na kontroler ponasaju identicno sto se tice PID kontrole (1 HAKKO original, 1 QUICK, 1 noname HAKKO kompatibilna i jedna Solomon) čemu sam se nadao ali nisam verovao da će tako biti no biće da je sličan dizajn i grejač iste snage učinio svoje :).

Elem, posle malo igranja sa parametrima dobio sam ovo. Ovi parametri idu po defaultu u firmware. Dozvolio sam mali overshoot radi bržeg dostizanja tražene temperature.

PID kontrola lemilice

PID kontrola lemilice

Na grafiku se vidi (zadata temperatura je 250C) kako kreće inicijalizacija, vidi se kako se održava idle temperatura. Do 280sekundi lemilica visi u vazduhu; od 280 do 350 sekundi lemilica je pritisnuta uz natopljen sunđer a zatim i umocena u casu sa vodom; od 400sec do 500sec su lemljeni neki trough hole otpornici na neku bez veze ploču i od 500 pa na dalje je visila opet u vazduhu. Kao što se da videti temperatura se nije značajno mrdala sa zadatih 250C. (btw ovih 250C je realno 277C pošto nisam dodao na računicu temperaturu u sobi a znamo da termopar daje razliku u temperaturi vrućeg i hladnog spoja a ne apsolutnu temperaturu vrućeg spoja).

Tags: , ,

Controller for Soldering Iron

Svi mi koji se bavimo elektronikom znamo koliko je dobar alat bitan za lakši put do cilja. Nekada se bez dobrog alata do istog cilja ne moze ni doći bez obzira na količinu uloženog truda i vremena. Jedna od bitnih alatki na radnom stolu svakoh elektronca je i lemilica. Bez kvalitetne lemilice je rad mučan a ako se radi sa SMD elementima bez kvalitetne lemilice rezultati su neupotrebljivi a greške preskupe.

Za razliku od stanja od pre nekoliko godina, danas možemo nabaviti prilično kvalitetne kopije dobrih lemilica koje su u rangu od par stotina evra za par puta manje pare, tj u rangu od 100-150 evra može da se kupi odlična sprava sa regulacijom temperature i kvalitetnim grejačem. Ono što je odlična promena kod domaćih trgovaca je što su počeli da nabavljaju i prodaju rezervne delove za dotične lemilice te se kod nas danas može kupiti vrlo kvalitetna “drška” (drška+grejač+nosač vrha – dakle sve osim kontrolera) za sitne pare (10-15EUR). The iste drške se napolju mogu naći još jeftinije. HAKKO drška, original, napolju košta oko 15$, kopija oko 5$.. Kod nas su najpopularnije 3 vrste “drški”, SOLOMON drške SL10-30 (ne preporučujem), SOLOMON HQ10/30 (preporučujem) i HAKKO klon drške (raznih proizvođača, npr QUICK) (preporučujem).

Dakle uzmete “dršku” i samo vam fali kontroler … umesto da isti platite 80EUR, napravite ga sami.

PIC16F690 kontroler je par evra, triak je par evra, ostali delovi na plocici su zajedno par evra, sve u svemu ispod 15tak evra za sve delove (sve sa lcd-om i enkoderom), treba vam jos 24V AC trafo i resili ste problem :)

Kontroler koji sam napravio je super jednostavan, moze da radi i sa HAKKO i sa SOLOMON drškama a lako ga je adaptirati za bilo koju drugu lemilicu sa senzorom (ne može da kontroliše lemilice koje nemaju poseban senzor u lemilu, dakle ne kontrolise otpor grejača i slično) i prilicno je jednostavan za samogradnju. Dostupni su sorsovi svega (šema i pcb u PROTEUS 7.8sp2, kao i pdf i gerber fajlovi, sors firmware-a u PICC c-u kao i već prekompajliran HEX fajl) tako da možete lako prepraviti nešto ako imate potrebe. Ja nisam nešto extra vešt u dizajniranju PCB-a tako da ovaj pcb ima par via više nego što mora te to može biti problematično za kućnu izradu pa ako neko uradi PCB na jednostranoj štampi neka mi pošalje da podelimo sa svima :)

Soldering Iron Controller

Soldering Iron Controller

SolderingIronController v3.3 KiCAD Schematic

SolderingIronController v3.3 KiCAD Schematic

Za arhivu sa sorsovima kliknite ovde.

Za KiCAD schematic (bez PCB-a) kliknite ovde

Project log in english available here

DODATAK:
Verzija 3.3 (linkovi promenjeni da pokazuju na najnoviju verziju) kontroliše temperaturu lemilice PID metodom te je temperatura mnogo stabilnija. Verzije firmware-a za Solomon i HAKKO lemilice su razdvojeni (PTC firmware je za HAKKO a TC firmware je za Solomon).

Obratite pažnju, na starim šemama na izlazu sa tastera i enkodera stoji 74HC04 – to je greska, tu treba da bude 74HC14. Radiće sve i sa 74HC04 ali to je običan inverter, poenta tog čipa tu je da Schmidt trigger-om odradi decoupling tih ulaza (posebno sa enkodera posto isti vremenom postaje sve bučniji).

Tags: , ,

PicKit 3

PicKit 2

PicKit 2

Mnogi od vas znaju da već duže vreme za rad sa microchip mikrokontrolerima ja isključivo koristim PicKit2. Za razliku od ostalih programatora poput AllPic ili ICProg ili PICBlaster ili Brenner8 koji su samo “glupi programatori” i uglavnom traze računar sa paralelnim portom (već par godina ih ne stavljaju na nove matične ploče a sa laptopova su nestali pre skoro deceniju) ili serijskim portom (još ređa zverka od paralelnog porta) a pritom ne rade sa usb2par ili usb2ser adapterima, PicKit2 je sprava koja pukog programiranja PIC mikrokontrolera ume i da:

PicKit2 as Logic Analyzer

PicKit2 as Logic Analyzer

  • radi In Circuit Debugging – ili u prevodu, može direktno da debagira vaš mikrokontroler u kolu na projektovanom uređaju, da zaustavi rad, da vam mogućnost da proverite vrednosti varijabli, stanja, promenite neke vrednosti, idete kroz program red po red, setujete break pointe …
  • radi kao TTL serial port (a može i da snifuje serial port, i2c, spi ..)
  • radi kao trokanalni logic analyzer (sve sa trigerima i čudima)
  • Može da napaja vaš projekat (oko 100mA) naponom od 2.5V do 5V
  • Programira sve uređaje od 2.5V do 5V
  • Radi HighVoltage programming PIC mikrokontrolera tako da vam LPG pin ostaje slobodan
  • Program on GO mogućnost da u PicKit2 upišete program i onda na terenu, bez dodatne opreme, samo “zabodete” pickit2 u vaš uređaj, stisnete dugme za programiranje i napečete novi hex u vaš pic.
  • Može da peče i drugu vrstu mikrokontrolera, na primer uz PK2AVRISP može da peče ATMEL mikrokontrolere
PicKit2 sta ima unutra

PicKit2 sta ima unutra

i još svašta još…

Ono što je ogromna prednost PicKit2 uređaja (pošto nije samo programator) je što je sve dostupno. Šema je dostupna, firmware je dostupan kako kao hex tako i source istog, externi programi su dostupni kao binary i kao source, tako da je vrlo lako ovaj uređaj “budžiti”. Na Internetu postoji mnogo klonova pickit2 a kod nas je moguće kupiti kit u kelco-u za nešto tipa 2000din ili je moguće kupiti preko momaka sa ES-a gotov uređaj za slične pare (20E ili 2000din).

PicKit3

PicKit3

Početkom 2009. godine Microchip je izbacio PicKit3 kao “naslednika” vrlo popularnog PicKit2 programatora. Ja sam sačekao godinicu dana i onda kupio PicKit3. Moram da priznam da sam čekao na njega skoro mesec dana pošto je Microchip kasnio sa isporukom, dobio sam komad sa datumom proizvodnje “malopre”, koristio ga par nedelja (taman mi je dobro došao pošto pickit2 ne može da radi debagiranje 32MX serije a ja nešto pravim sa PIC32MX440F256H i počelo je da me zeza, rešio sam problem za 10min uz pickit3) pa sam rešio da napišem malo poređenje ova dva.

Ukratko, ako vam nije neophodno debagiranje 32MX serije, nemojte bacati pare na pickit3.  Osim što je providan, i što je u istom form faktoru, ovo je potpuno novi proizvod koji nije ni prineti pickit2. Koristi mnogo brzi mikrokontroler za rad ali je 10-30% sporiji od pickit2 kada je programiranje u pitanju. Za svaku familiju mikrokontrolera mora da se downloaduje novi firmware u pickit3 (pickit2 sve radi sa jednim istim firmware-om). Nema stand-alone gui program za programiranje hex-a u mikrokontroler (do skoro nije postojao ni PK3CMD command line program za pečenje).

PicKit3

PicKit3

Nema ni traga od svih onih korisnih alata za pickit2 (serial port debugger, SPI monitor, i2c monitor, logic analzyer …). Ne postoji source ničega i nema nade da će se source pojaviti. U beznadežnom lutanju za odgovorima na microchip sajtu sam našao informacije da je pickit3 delo drugog tima unutar microchip-a ( isti tim koji je pravio onaj pateticni ICD2) koji je istripovan na tajnost tako da su šanse za objavljivanjem sorsa nikakve.

Poređenje PicKit2 PicKit3
PicKit2 PicKit3
Programiranje PIC10/12/14/16/18/24/30/32/33 DA DA
Debagiranje PIC10/12/14/16/18/24 DA DA
Programiranje PIC30/32/33 Delimično DA
Napajanje target uređaja 2,5V – 5V 2,0V – 6,0V
Serijska emulacija DA NE
Logic Analyzer DA NE
Integracija sa MPLAB-om DA DA
Zaseban program za programiranje DA (i command line i gui) Delimično (samo command line)
Podrška za Linux DA NE
Programm to GO DA Biće podržano u budučnosti

Neke od mana uočene odmah su ispravljene, kao na primer to da je prva serija došla sa LED indikatorima koje je bilo nemoguće očitati, PK3CMD.exe je napravljen posle 8-9 meseci posle mnogo kukanja i plakanja od strane korisnika… Sve u svemu, ternutno je PicKit2 mnogo bolji proizvod i PicKit3 nije u stanju da ga zameni, infirioran je po svim pitanjima. Ono što je pozitivno je što je unutra dosta ja mcu tako da se svi ti problemi mogu rešiti programski. Šema za pickit3 je dostupna u manualu tako da ako neko želi može sam da piše firmware ispočetka.

što se mene tiče, ja se zadržavam na pickit2 a ovaj pickit3 vadim samo kada moram da debagiram 32mx seriju.

Tags: , ,

Vruca platforma za stampanje

Malo sam usporio sa postovanjem, i ovde i na MySQL delu, uglavnom zbog obaveza na poslu i kod kuce, ali i zato sto sam se bacio na neke malo vece zahvate sa reprapom … Radi se punom parom na v2.5 i na v3.0 reprapovima, no o tome neki drugi put, ne ocekujem da ce neko ozbiljnije poboljsanje same konstrukcije biti tu pre sredine 2011. Dakle, na cemu se trenutno radi … kao sto sam spominjao vise puta, “warping” je veliki problem sa 3d stampanjem, posebno u kucnoj varijanti. Veci objekti su “nemoguci za stampu” ako se koristi ABS ili PP/PE zato sto su warping sile toliko velike da objekat pokida sam sebe. Posle nekoliko meseci utrosenih na isprobavanje razlicitih tehnika koje smanjuju warping efekte (razne tehnike sa otvorima u objektu koji prekidaju warping sile i zadrzavaju ih u limitima koje materijal moze da podnese), ugradjen stres u sam objekat je i dalje suvise velik da bi objekat bio dovoljno cvrst da se koristi kao finalni proizvod (kao “rapid prototype primerak za gledanje” moze ali..). Jedini nacin da se zadrzi kvalitet objekta je da se spreci gomilanje tog stresa i jedan of efektnih nacina da se ovo izvede je uz pomoc vruce platforme na kojoj se stampa i koja grejuci objekat odozdo dozvoljava objektu ravnomerno hladjenje i samim tim ne dozvoljava ugradjivanje prevelikog stresa u sam objekat. Kako su za razlicite delove objekta potrebne razlicite temperature same platforme, i kako bi maticna ploca rapmana bila u stanju da kontrolise temperaturu platforme napravio sam mali, zgodan kontroler koji regulise temperaturu ploce.

HotBed Controler v1.0 Schematic

HotBed Controler v1.0 Schematic

Kontroler je moguce setovati putem 2 tastera (target temp+ i target temp-), pritiskom na oba tastera trenutni target temp se cuva u eepromu odakle se cita pri inicijalizaciji, i preko i2c protokola posto se kontroler ponasao kao slave I2C uredjaj. Moze se procitati / upisati nova odredisna vrednost za temperaturu i moguce je procitati trenutnu temperaturu ploce. Firmware je realizovan u CSC PICC C-u na pic16F819. Pic je odabran kao “najmanji pic iz fioke sa dovoljno pinova da tera lcd, 2 tastera, i2c i analog read”. Source je dostupan ovde.

Sama platforma je realizovana sa 5mm debelom 276x260mm aluminijumskom plocom koju je obezbedio jedan mladi repraper iz Kragujevca (hvala jos jednom) na koju su pricvrsceni 50W 2R2 otpornici. 8 otpornika je vezano 2 po dva u paralelu pa zajedno u seriju tako da je ukupni otpor grejaca oko 4R4. Grejac (otpornici) se napajaju sa 40VAC 10A izvora koji je kontrolisan preko MOC3043 + 25A 600V triakom na kontroleru. Sama kontrola se zasniva na prostom “if (target > current) {heaterON();} else {heaterOFF();}” posto sama inercija grejaca kao i ne preterano potrebna preciznost (+-2 stepena je vise nego zadovoljavajuce) ne zahtevaju neki ozbiljniji PID kontroler, mada obzirom da je pic iskorsten tek negde oko 70% bilo mi moguce implementirati i neki malo bolji PID.

Tags: , , , ,

Chronos i Linux

Za razliku od hobi popularnih mikrokontrolera iz microchip i atmel familije MSP430 familija kontrolera nema bas “lako dostupne” alate za razvoj kada je software u pitanju. Osnovna dva alata ovde su IAR i CCS. CCS je “nabudzeni eclipse sa gnucolikim kompajlerom” dok je IAR workbench dobro poznat embedded developerima posto momci pored TI-a podrzavaju jos veliki broj mcu jezgara. Za MSP430 familiju postoji msp-gcc port gnu c/c++ kompajlera (c++ bez stdc++ biblioteke) mspgcc koji radi odlicno (na linuxu, nisam uspeo da ga nateram da radi ok na windozi mada bi trebalo da nije veliki problem) ali, mspgcc je vezan za gcc 3.2 koji je popricno bajat. gcc4 nudi mnogo bolje algoritme za optimizaciju sto je kod embedded programiranja prilicno bitno, te su se neka momcadija dosetila i napravila isto to samo nad gcc4 mspgcc4 koji je isti kao mspgcc samo nad gcc 4 i sa malo vecom podrskom za msp kontrolere. Za mspgcc sam vec znao da ne podrzava extended memory msp jezgra (u chronosu je cc430f6137) ali ono sto me razocaralo je da to ni mspgcc4 ne podrzava. Iz ocaja skinuo sam sa svn-a najnoviji source i prekompajlirao ga i :D eto podrske .. dakle mspgcc4 u svn-u ima podrsku za chronos :D pre nego se bacimo na programiranje istog .. evo par slicica kako to izgleda kada se rastavi:

chronos

chronos

chronos

chronos

Tags: ,

Netfabb Engine for Rapman Basic

Stigao je dugo ocekivani software za procesiranje 3d objekata u G-Code. Pravi ga Netfabb, firma koja pravi i netfabb studio (jedan od najboljih alata za popravku i manipulaciju STL fajlovima) koja ima 30+ godina iskustva u rapid prototyping svetu.

Za sada je od dva najavljena proizvoda, Netfabb Engine for Rapman Basic i Netfabb Engine for Rapman Professional (prvi kosta 100-200E, drugi nesto oko 1000E) izasao samo Netfabb Engine for Rapman Basic i to beta verzija. Testiranje te beta verzije je pokazalo neverovatan pomak u kvalitetu stampe na reprap uredjajima. Netfabb direktno podrzava samo rapman verziju reprap printera ali kako je g-code genericki vrlo verovatno ce isti trcati i na Mendelu bez vecih problema.

Prvu novinu koju nam uvodi Netfabb Engine for Rapman Basic je kalibracija. Pre nego bilo sta krenete da stampate, neophodno je kalibrisati software za materijal koji zelite da koristite. Za pocetak, Netfabb Engine for Rapman Basic podrzava samo ABS i PLA materijal i nudi vam slot za svaki od njih u nekoliko boja. Procedura kalibracije je vrlo jednostavna, zahteva da otstampate izgenerisani fajl i izmerite debljinu zida na 14 objekata. Bice vam potreban dobar subler (po mogustvu digitalni) posto je potrebno izmeriti vrednost sa tacnoscu od 0.01mm

Druga novina (ocekivana od ovakve firme) je interface, najzad je tu jedna aplikacija za procesiranje STL-ova koja se ne startuje iz konzole. Na zalost aplikacija za sada radi samo na windozi (ja sam je testirao na win7 64bit ultimate) ali su mi Alex i Charly rekli da se uveliko radi na testiranju linux verzije tako da se ocekuje da ce i basic i professional verzije raditi i na linuxu. Inteface je vrlo intuitivan i jako brz… radi cak i pod virtualbox-om. Za razliku od profesionalne verzije basic verzija nema dongle i koristi licence key i online aktivaciju te se vezuje za samo jedan racunar. Professional verzija ima dongle koji moze da se deli kroz mrezu tako da mozete imati instaliranu aplikaciju na mnogo racunara, samo je limit da samo jedna u jednom trenutku moze da radi.

Sledeca drasticna razlika u odnosu na sve ostale programe za procesiranje 3d objekata je raft (raft je podloga koja se otstampa na povrsinu za stampanje koja obezbedjuje idealno ravnu podlogu za stampanje objekta i dobar spoj izmedju objekta i povrsine za stampanje). Raft koji pravi netfabb je toliko drasticno razlicit od svega do sada vidjenog da treba da prodje jos vremena da vidimo koje su mu sve prednosti. Za pocetak – stampa se brze, cvrci je, lakse se uklanja, a deluje da znacajno smanjuje warping objekata. Za pocetak odlicno, videcemo kako ce se pokazati u buducnosti.

Brzina je nesto gde svaki processing alat ima veliki problem. Obrada velikog broja podataka je nesto sto prosto “ne moze brze”, pa, izlgeda moze. Netfabb Engine for Rapman Basic je od Skeinforge-a (do sada najbrzeg processing alata) brzi bar 10 puta!!! a na istoj masini je od originalnog reprap host-a brzi preko 20 puta. Da li zato sto je netfabb engine pisan u paskalu i kompajliran u nativni kod (skeinforge je python, reprap host je java) ili zato sto su ludi Nemci napisali to mnogo dobro, ili zato sto jos uvek ne podrzava sve stvari i nema sve mogucnosti koje imaju skeinforge i reprap host – videcemo, za sada je mnogo brzi, kada izadje finalna verzija sa svim opcijama uporedicemo ih ponovo.

I za kraj, test objekat je ruka – otstampana u PLA materijalu, ruka je visoka ~12cm

neociscena – direktno u stampacu:

ociscena:

Tags:

Adrian Bowyer, covek koji je “izmislio” RepRap i zapoceo ceo projekat je postavio set Mendel RP delova na E-Bay. Mendel “delovi” su vec dostizali cifre od 400-500E na E-bay aukcijama ali ovi delovi imaju “posebnu” vrednost posto ih je stampao licno Adrian – dakle, kako god se to kaze na srpskom “collectors items”.

Aukciju mozete pratiti: http://cgi.ebay.co.uk/ws/eBayISAPI.dll?ViewItem&item=110502502617

« Previous posts Back to top